Nadcarstvo: Eucarya
Carstvo: Plantae
Razred: Magnoliopsida
Red: Fabales
Porodica: Fabaceae
Rod: Sophora
Vrsta: Sophora japonica L. ili Styphnolobium japonicum L.
Karakteristike:
Japanska sofora listopadno je stablo iz porodice mahunarki (Fabaceae) koje može narasti do 25 m visine. Ima široku, gustu krošnju, a grane su joj otporne, raširene, razgranate i elastične. Za Japansku soforu karakteristični su naizmjenični i složeni listovi koji su također neparno perasti i sastavljeni
od 7 – 17 duguljasto jajastih lisaka. Liske su im duge 3 – 5 cm, ušiljenog vrha cijelog ruba, lice lista je tamnozelene boje i sjajno, a naličje sivozeleno i dlakavo. Pupovi su vrlo sitni, zaobljeni i tupi, a njezini bijeli ili žuti, sitni, blago mirisni cvjetovi cvatu u srpnju i kolovozu u trajanju oko 2 – 3 tjedna. Njezin plod je u obliku mahune velike 3 – 8 cm koja sadrži 3 -7 međusobno razmaknutih tamnih sjemenki. Relativno je rijetka biljka na području Hrvatske zbog toga što joj ne odgovara kontinentalna klima Hrvatske, a i dosta se teško razmnožava. Japanska Sofora odlično podnosi orezivanje i dosta lagano se održava željeni oblik. Vrsta je za koju su potrebna minimalna održavanja pa je se često može naći u alejama naših gradova.
Stanište:
Prirodno je rasprostranjena na području istočne Azije, ali ju možemo naći i u Europi, Sjevernoj Americi i nešto na istočnoj obali Australije. Iako joj sam naziv
glasi japanska sofora, u Japan je tek nešto kasnije unesena iz Kine. U Europi se pojavila u 18. stoljeću, a većinom se sadi u parkovima ili većim dvorištima.
Etimologija:
Naziv Sophora, potječe od arapske riječi sufayra, što je naziv za stablo mahunarke. Ime vrste japonicum ukazuje na Japan gdje je stablo rasprostranjeno, no nije autohtono. Poznata je kao pagoda tree (drvo budističkih hramova), zbog česte sadnje blizu hramova. Nedavno se biljka
svrstavala u rod sofora (Sophora), no zbog novih saznanja da kod ove vrste nedostaje sposobnost stvaranja simbioze s dušičnim bakterijama (bakterije koje fiksiraju dušik u tlo) prebačena je u zaseban rod. Prema narodnoj priči jedan je muškarac od njezina drveta napravio kuću, no ubrzo je cijela njegova obitelj pronađena mrtvom u toj istoj kući i zbog toga se danas više ne grade kuće od tog drveta. Zbog te narodne priče kineski naziv za biljku je složenica od riječi drvo i demon. Na stranim jezicima nazivi su: pagoda tree (eng.), Japanische Schnurbaum, Perlschnurbaum (njem.), sophora du Japon (fr.), sofora del giappone (tal.) .
Upotreba:
Japanska sofora je vrlo medonosna biljka i zato je pčelari vole uzgajati blizu
svojih košnica. Osim što je medonosna biljka, njezini cvjetovi i cvjetni pupoljci sakupljaju se na početku ljeta i koriste za čaj. Kod nas čajevi Japanske sofore nisu popularni, no koriste se u tradicionalnoj kineskoj medicini. Smanjuju krvni tlak, krvarenje i koriste se za tretiranje hemoroida. U većim količinama su toksični jer sadrže sastojak sličan nikotinu, a trudnice i dojilje bi konzumaciju biljke trebale izbjegavati.
Larisa Jurić-Katunić i Lovro Katičić (2. e)
Literatura:
https://www.plantea.com.hr/japanska-sofora/