Nadcarstvo: Eucarya
Carstvo: Plantae
Koljeno: Tracheophyta
Divizija: Spermatophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Sapindales
Porodica: Hippocastanaceae
Rod: Aesculus
Vrsta: Aesculus hippocastanum L.
Karakteristike:
Divlji kesten listopadno je stablo iz istoimene porodice divljih kestena (Hippocastanaceae). Može doseći visinu od 30-40 metara, promjera je do 2
metra, a životni vijek mu može doseći čak 250 godina. Guste je i široko razgranate krošnje; korijen je također razgranat te dobro razvijen, no više smješten uz površinu. Deblo mu je sivo-smeđe s u početku glatkom, a potom ljuskavom korom (debljine oko 1 cm). Grančice su debele te prekrivene lenticelama (bradavičasti organi u kori koji služe kao organi u izmjeni plinova – transpiracija). Pupovi su smolasto ljepljivi, krupni, goli, sjajni i stožasti te maslinastosmeđe do crvenosmeđe boje; vršni je pup najveći, a sami pupovi pojavljuju se u proljeće. Listovi su nasuprotni (poput pupova), smješteni na oko 15 – 20 cm dugačkim peteljkama te sastavljeni od sedam liski dugih 8 -20 cm, širokih 4 – 10 cm te pri osnovi suženih, dok se pri samom vrhu se šire. Najveći je srednji listić, dok su krajnja dva mala. Mlado lišće je smeđecrveno te pokriveno vunenom dlakom, a nakon što ona nestane, ono postaje zeleno i produžava se u vodoravnom položaju. U jesen liske prije opadanja poprime zlatnožutu boju.
Cvjetovi su uspravni i veliki, sakupljeni u piramidalne grozdove duljine 20-30 cm, čaška sadrži 5 nejednakih lapova. Latice, kojih ima također 5, bijele su boje sa žutim i roza mrljama, svinute su prema nazad; od latica su duži prašnici kojih je 7, plodnica je nadrasla. Nakon listanja, cvatu 7 – 8 dana u travnju i svibnju.
Plodovi predstavljaju oveće tobolce promjera oko 6 cm, obujmljen je bodljikavom ovojnicom koja sadrži 1 – 3 krupne sjajne crvenosmeđe, čvrste i kožaste sjemenke. Dozrijevaju u rujnu i listopadu.
Stanište:
Prirodno stanište divljeg kestena nizinsko je i brdsko područje jugoistočne Europe. Izvorno potječe s prostora Albanije i Grčke.
Stablo je steklo popularnost zahvaljujući
svojim dekorativnim značajkama, čime se rasprostranjenim uzgojem proširila diljem sjeverne umjerene zone, posebice u SAD-u, Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Međutim, 2006. prijavljena je kao invazivna vrsta u četiri savezne američke države, a sama vrsta svrstava se kao ugrožena prema IUCN-ovoj Crvenoj Listi od 2017. Broj im se procjenjuje na 5000 – 9000 zrelih individualnih jedinki.
Lako uspijevaju na skoro svakoj vrsti tla, uključujući glinu, kiselo/alkalno tlo, kredu te pijesak, ali ipak preferiraju vlažna i plodna tla bogata humusom. Razlog velikom broju staništa koja mogu održavati
ovu vrstu upravo je njegova iznimna otpornost na okolišne čimbenike: podnosi sjenu, hladnoću i kišu (može izdržati i do -40˚C), no ujedno je i osjetljiv na suše (30˚C je granična temperatura) i zagađenje. Sadi se pojedinačno, u grupama ili u drvoredima. U većini slučajeva se uzgaja kao ukrasno drvo u perivojima te u šumskim i gradskim parkovima.
Etimologija:
Ime roda, Aesculus, prema jednoj verziji potječe od latinske riječi esca (hrana, jelo) zato što plodovi stabla služe kao hrana srni, jelenu, vepru i drugim životinjama, dok Carl von Linné kaže da je ime dobio po vrsti hrasta. Ime vrste, hippocastanum (eng. horse chestnut), potječe od grčke riječi hippos (konj). Prema nekim navodima Turci su njegove sjemenke koristili za liječenje konja. Nadalje, simbolizira rast, luksuz, jedinstvenost i dugovječnost.
Upotreba:
Divlji kesten svoju medicinsku primjenu našao je u liječenju hemoroida, vrtoglavice, kroničnog bronhitisa, epilepsije, migrene, krvarenja iz maternice itd. Uvriježeno narodno vjerovanje bilo je nošenje sjemenki ovoga stabla u džepu da bi se spriječila reuma, giht i bolovi u leđima.
Svoju ulogu pronalazi i u pčelarstvu time što je medonosna biljka – pčele sakupljaju manje peluda i propolisa, ali veliku količinu nektara. Med kao produkt bezbojan je i lako se kristalizira.
Za razliku od pitomog kestena (Castanea sativa), plodovi Aesculusa hippocastanuma nisu jestivi te je njegovo oralno uzimanje otrovno; simptomi su povraćanje, proljev, jako proširenje zjenica i gubitak svijesti.
Brašno od divljeg kestena ima primjenu u pranju rublja, a preradom se koristi i kao brašno za pečenje. Escin, koji ulazi u sastav sjemenke ploda, koristi se u kozmetičkoj industriji i u medicinske svrhe, a budući da upija UV zračenje, i kao blokator sunca.
Dora Martinović (4. c, 2021./2022.)
Literatura:
Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C Izvor: Divlji kesten
Franjić, J., Škvorc, Ž., (2010) Šumsko drveće i grmlje Hrvatske. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet
https://www.plantea.com.hr/divlji-kesten